Danas, gledajući ka Mišaru, ne sećamo se samo jedne bitke. Sećamo se ljudi koji su zakopali rogove u zemlju i rekli "ne" imperiji. Sećamo se trenutka kada se ispostavilo da "murvo" – onaj teško probijivi, narodni, ustanički duh – može da zaustavi najezdu.
Srpski borci su u jednom trenutku izašli iz rovova i krenuli u kontranapad. Panika je zahvatila turske redove. Vojska koja je došla da "uguši bunu" počela je da beži u neredu prema Šapcu i dalje ka Drini. boj na misaru analiza
They circled. The chaff underfoot whispered like dry bones. Vuk lunged first, the dagger tracing a silver arc. Milosh sidestepped and swung the flail—not at Vuk’s head, but at the ground before him. The impact threw up a cloud of husk and dust, blinding the attacker. For a heartbeat, the world was white. Danas, gledajući ka Mišaru, ne sećamo se samo jedne bitke
The poem begins with two black ravens flying from the Mišar field toward Bosnia. They land on the tower of (Mehmed-beg Kulenović), where his wife, Kulinova kada , waits for news of her husband’s certain victory. Srpski borci su u jednom trenutku izašli iz
The threshing floor— misar —sat on the ridge above the valley like an open wound. By day, it was a place of labor: oxen trampling sheaves, women winnowing chaff, the rhythmic thump-thump of flails. But tonight, under a swollen moon, it became an arena.
Napad Sulejman-paše bio je silovit. Turska artiljerija je tukla po srpskim rogovima, a zatim je krenulo pešadijsko jurišanje. Srpski vojnici, zaklonjeni iza rovova, čekali su. Taktika je bila jasna: ne dozvoli da te ponese strah, pucaj izbliza, ne dozvoli proboj.